Sony PSP (PlayStation Portable)

U početku bijahu Tetrisi, Tamagochiji, pa zatim prvi Gameboyi, pa Gameboy color, pa Gameboy advance, pa Advance SP, pa brdo jeftinih konzolica drugih proizvođača, pa opet Nintendova konzola Nintendo DS... sve je to prošlo kroz moje ruke i Gameboy je moja najdraža džepna konzola i do nedavno sam imao cijelu kolekciju jer sam ih stvarno volio, a onda sam ih podijelio rođacima, sve osim DS-a koji nije bio moj, nego posuđen. Nintendom DS sam oduševljen - dva zaslona, donji zaslon je touch screen, baterija traje i po 16 sati (malo manje pri intenzivnom igranju)... Ali u to vrijeme malo prije izlaska Nintenda DS, najavavljen je Sony PSP, Plejka 2 u malom, te rekoh sebi: "Ovo moraš imati!". I tako si i to nakon dugo štednje kupih čim je izašlo. Brojao sam sate i zadnje lipe vadio iz džepa ispred Algoritma, jer sam bio među prvih 10 (recimo to tako - sretnika) koji su je naručili. Još sam u autu, neizdržavši, otvorio kutiju i nisam mogao vjerovati da ga konačno imam. I tako je krenula priča o mom PSP-u...

U paketu se dobije PSP uređaj, punjač, dobre (ali vrlo tihe) Sonyjeve slušalice s kontorlerom za volumen i prebacivanje pjesama te play funkciom, krpica za čišćenje, 32 MB kartica, vezica za ruku, kabl za spajanje s računalom, super debela uputstva, zaštitna futrola, te jedan promo disk s pjesmama, slikama, spotovima i trailerima igara i filmova te demo igra. Uz sve to dobije se i kupon uz koji se dobije šifra te se na PSP-ovim stranicama mogu besplatno downloadati dodatni sadržaji i, ukoliko se registrira uređaj, dobije se još i originalan film (ja sam dobio Spiderman 2). Iako sam bio skeptičan prema tome da ću ikada dobiti taj film, ipak sam popunio obrazac i nakon nekih 2-3 mjeseca sam ga dobio na svoju adresu, a uz to još neke dodatne materijale. Jednostavno nisam mogao vjerovati! Isplatilo se čekanje... Prvo paljenje me je ostavilo bez daha, a savršen prikaz na još savršenijem zaslonu bacao me u ekstazu i jednostavno nisam mogao vjerovati što moje oči vide.

Dakle, prvo zaslon:
Zaslon je pravo savršenstvo, veličine 4,3 inča dijagonale, niti prevelik, niti premal, te je užitak gledati njegovih 480 x 272 pixela rezoluciju (koja na ovakvom zaslonu izgleda bolje nego HDTV rezolucija na najnovijim plazmama). Prikaz filma Spiderman i traileri na promo UMD disku, te spotovi koji se također nalaze na UMD disku, ostavljaju doslovno bez daha. Vjerujte mi, ja do tada nisam vidio oštriju sliku od te, niti definiranije boje i jasnoću prikaza. Svaki pixel radi baš ono što treba, a Sony daje garanciju na svaki mrtvi pixel ako se pojavi, što nije slučaj kod drugih proizvođača TFT ekrana ove veličine. Zaslon je jednostavno predobar, ali ipak ništa nije presavršeno, jer će vam pri jakoj dnevnoj svjetlosti odsjaj biti prejak pa će se prikaz relativno slabo vidjeti, što je i prvi minus, uz sve pluseve. Zaslon ima 3 razine osvjetljenja te još jednu najjaču kada je priključen na punjač. Zaslon je dosta osjetljiv na otiske prstiju kao i cijeli uređaj, ali se to vrlo lako uklanja isporučenom krpicom. Prikazuje 16 i pol milijuna boja.

Drugo, tehničke karakteristike:
Pokreće ga procesor snage 333 Mhz, posjeduje WLAN što mu je jedna od najboljih karakteristika, infra-red, USB port, analogni kontroler uz 8-smjerni, klasični PS raspored tipaka (bez R2 i L2), odlične ugrađene zvučnike, slične onima koji se ugrađuju u najnovije mobilne telefone, samo puno definiranije i kvalitetnije, a i glasnije. PSP koristi novi format medija - UMD. Na njega stane 1,80 GB podataka na dual layer-u ili 900 na single-u. Mislim da je UMD, iako vrlo kvalitetan medij dobro zaštićen od vanjskih utjecaja, jedan od promašaja i jedini veliki minus. No, Sony je prvenstveno izdao UMD format zbog ludih pirata, koji su na kraju ipak našli način kako zaobići zaštitu neovisno o UMD disku te se takve igrice pokreću s memory sticka, a potrebna je i preinačena verzija softwarea 1.5 ili 2.0 .

Treće, software:
Sony se stvarno potrudio pri stvaranju softwarea za PSP, jer to je mali multimedijalni centar, nešto poput Pocket PC uređaja, samo što se tiče filmova i povezivanja moćno poput kakvog računala ili mp3 playera što se tiče glazbe, a vezano uz igre, to je u biti Play Station 2. I to je ključ svega, imate mrvicu lošiju grafiku, ali gotovo da se i ne vidi razlika, a igrivost je čak i bolja od PS2. No, o igrama ću u drugom odjeljku. Mp3 player je vrlo dobar s vrlo jednostavno raspoređenim velikim brojem kontrola i mogućnosti reprodukcije. Problem kod slušanja glazbe predstavljaju jedino tihe slušalice. Gledanje filmova je, kao što rekoh u uvodu, poseban doživljaj i nezaboravno iskustvo, a priložene slušalice su savršene za reprodukciju filmova i spotova jer otvaraju neke čudne frekvencije te vam se čini kao da zvuk slušate na 3.1 sustavu, a glasnoća je ugodna. Filmovi se mogu i ripati, te spremiti na karticu posebnim ripperima, a o programu ovisi kakva će biti kvaliteta videa (ja sam pronašao jedan koji vrlo malo gubi na kvaliteti snimke, pogotovo ako se ripa s DVD-a ili se konvertira neki kvalitetan divx; teško se može primjetiti da nije originalni film sa UMD diska). Nadalje, prikaz slika, kao i filmova, ako su u odgovarajućoj rezoluciji, izgleda savršeno, gotovo da PSP može poslužiti kao okvir za slike - također jedan poseban doživljaj. Veza preko WLAN-a je iznenađujuće stabilna i brza te je tako moguće ići na internet, updateati novi firmware s neta, igrati u mreži s drugim PSP-ovima, a neki entuzijasti su uspjeli pokrenuti i web server na njemu, što dodatno govori koliko je to moćna igračkica. Teme... teme su fora - mijenjaju se svaki mjesec automatski, a sve su oku ugodne, tj. mijenja se samo boja. Internet je brz, ali malo nezgodan za korištenje, jer se stranica smanjuje na veličinu zaslona pa to zna biti nezgodno za prikaz nekih kompleksnijih stranica, ali u najnovijem izdanju PSP firmwarea, sve stranice, pa i najsloženije izgledaju kao i na velikom monitoru, a podržan je i web 2.0 sa svim stvarima koje nosi kao što su RSS feedovi, podcasti i tako dalje. Recimo da to radi savršeno. Sam firmware (glavni software, slično operativnom sustavu) je vrlo lako updateati s interneta i instalirati ga, a Sonyjevci su toliko ažurni da su ovaj mjesec izdali čak 3 nova firmwarea, a zadnji firmware u ovome trenutku je 3.2. Tolika ažurnost je ponekad malo i nespretna, jer sam neki dan skinuo novi firmware, a već sutradan je izašao još noviji, te mi se baš i nije dalo skidati ga, ali ipak sam odvojio tih 30 mb od DSL paketa. :)

Igre:
Igrati igre je neopisiv užitak, što god rekli protivnici PSP-a - da nije čista konzola ili bilo što drugo - trenutno nema jače prijenosne konzole od PSP-a. Kao što rekoh, svi naslovi s PS2 su portani za PSP, a to znači da većinu najdražih vam igara možete pokrenuti na svom PSP-u, a sve najnovije igre izlaze i za PSP uz ostale platforme. Igre su skupe, jako skupe, 400-tinjak kuna komad, no toliko su i za ostale platforme (PC, PS2, Xbox i druge). Puno je, ali vrijedi! Mogu se i piratske igre skinuti s neta i ima ih na svim torrentima, ali sam se bojao eksperimentirati sa snimanjem prerađenih firmwarea, te nisam isprobao i tu "najjeftiniju mogućnost" i "najbolju". Zvuk je također na razini PS2, kao i gotovo sve ostalo, s tim da je najveća prednost PSP-a njegova mobilnost i igranje PlayStationa bilo gdje. Ovdje nema minusa, osim možda što neke igre koje su izašle u početku prodaje PSP-a s verzijom firmwarea 3 neće raditi, ali firmware se vrlo lako može vratiti na verziju 2.9 ili neku iz serije 2., dok se taj bug ne ispravi. Na netu je moguće nači tzv. "Homebrew aplikacije" koje su također nešto kao računalni programi - emulatori raznih starih konzola, korisni programi i ostalo, ali i oni imaju posebne zahtjeve oko nekih modifikacija firmwarea, pa i njih treba pažljivo koristiti

Neki zaključak:
Da nisam isprobao masu drugih prijenosnih konzola, ne bih mogao koliko-toliko objektivno ocjeniti PSP. Sony PSP je za sada definitivno najjača prijenosna konzola i mali prijenosni multimedijski centar. Po oglasnicima se prodaju već modani PSP-ovi s brdom igara, što vjerujem da je sve ispravno i valja i preporučio bih svima koji se odluče na kupovinu PSP-a (što vam također toplo preporučam). Na netu već postoje tutorijali kako snimiti Windowse 95 na PSP, a postoje i neke najnovije Linux distribucije namjenjene isključivo za PSP, s pripadajućom instalacijom i opisom postupka instalacije, a i brdo drugih tutorijala kako instalirati i sve druge najpoznatije i najnovije Linux distribucije. Iako ćete možda zbog takve konzole nekome izgledati neozbiljni i djetinjasti jer još igrate igrice, "wow efekt", te svi drugi efekti (poput "cool", "fancy", "gamerski", "geek efekt", pa čak i "totally nerd efekt") su nešto što jednostavno ljude kupi kao muhe oko vas i svi vas gledaju kao na nekog "coolera"... Nekome to odgovara, nekome ne. Ne smijem zaboraviti spomenuti da je PSP najbolji neprijatelj dosadi, najbolji prijatelj na putovanjima, odmoru i tako dalje. A ona reklama da pouzdano zaustavlja odrastanje je odlična fora, a čak ima tu i neke istine... Stoga, uživajte uz PSP!

Plus: predobar zaslon, igre, prikaz filmova, vrlo ažuran firmware koji svakim novim updateom dobije neku novu mogućnost, WLAN, te svi oni efekti koje izaziva kod drugih ljudi (pa i ljubomora i zavist :)), vrijeme trajanja baterije u igrama do 8, a gledanja filma do 4 sata... (ustvari i sve ostalo što nije minus!)

Minus: Slušalice - dobre, ali tihe kod glazbe i igranja igara, dok su kod filmova skoro pa odlične; superskupe igre, ponekad preažurno izbacivanje novih zakrpa i updateova firmwarea, UMD diskovi - dobro zamišljeno, kvalitetne izrade, ali na kraju se ispostavilo da je to u biti promašaj; (to su sitnice koje su naspram svih pluseva vrlo male sitnice koje će rijetko koga smetati, ali treba ih spomenuti)

Na samom kraju - nešto se šuška o izdavanju nasljednika PSP-a, te se toplo nadam da će biti dobar koliko i ovaj, ako ne i bolji...