Knjige su opet u modi

Hmmm... Glava puna ideja, ali nikako one prave koju treba staviti na papir ili u ovom slučaju... da, pa u tome i je problem. Tko još "normalan" danas čita s papira?! Pa što je vama ljudi, pa znate li vi koje je stoljeće? Hej, osvrnite se malo! Modernizacija. Internet. On-line knjige. Tehnologija. A zašto čitati, pa imam sve to na filmu! I tako u nedogled... Pa zar sam ja budala kada uzmem knjigu? Postajem li, time što čitam, stvar javnog ismijavanja? A kada ste Vi pročitali zadnju knjigu? Ili da Vas pitam - a kada ste Vi pročitali zadnji put tiskanu knjigu? Mislim, pročitali... A sada iskreno: NEMATE VREMENA! A onih zadnjih deset minuta prije sna? A ona ispušena cigareta uz pogled tko zna gdje? A onih sat vremena mijenjanja programa na TV-u u nadi da ćete naći i nešto za vas, a lijeno vam je uzeti novine i pogledati program? Hej, pa to se mora pročitat! S papira!
Teško mi je. Teško mi je kada sretnem ljude kretajući se svojim putem na ovom mjestu što ga zovem dom i vidim da me gledaju čudno. Što ja to nosim ispod ruke? Gledaju kao... ma što da vam pričam. Podrugljiv smješak kada im kažeš odakle ideš. Pa što mi je? Vjerojatno sam ja u krivu... Hej, ljudi, pa tko još čita!!! Pa tko je još vidio ići u knjižnicu? Tko još čita knjige? Knjižnica - a mi i to imamo?!? Jesi ti normalan? Toliko nisam pročit'o zadnjih deset godina! To vam sve govori... I kako se onda osječati? Trebam li se onda sramiti što čitam i to skrivati ili se trebam jednostavno sramiti što drugi ne čitaju? Teško mi je reći. Ne mogu reći da ja baš nešto pretjerano čitam, ali mogu reći da uvijek imam kraj kreveta knjigu. Pa jednom ću je pročitati. Možda danas, možda sutra. Stranica, dvije i eto! Uzmemo li zrno pijeska, nemamo ništa. Uzmemo li jedno, pa još jedno, pa još jedno - eto pustinje! I eto, pročitana knjiga!
Vidio sam mnogo ljudi, vidio sam mnogo stvari, vidio sam puno toga, vidio sam ništa... Pročito sam sve. Ali što reči kad netko ne cijeni pisanu riječ, kad netko nema kulture u ponašanju prema nečem tako savršenom, tako neprocijenjivom, prema blagu, prema znanju? Mnogo je knjiga napisano, mnoge su slične, ali ipak je svaka posebna. Mnoge imaju istu pouku, ali to nam i nije tako bitno. Pa, to smo trebali naučit u osnovnoj školi! Dobro uvijek pobjeđuje, treba biti dobar, npr. Bitan je način na koji je to prikazano, a još bitnije je ono što nije zapisano. Što je to zapravo, ostavljam vama na izbor.
I kako sada pomoći ovom društvu zatrovanom nekim drugim stvarima, kojem je knjiga dobra jedino za potpalit vatru, jedino jer se lijepo uklapa na polici u novom stanu ili nešto treće? Ima li lijeka toj "bolesti"? Možda bi ove riječi imale i neki veći učinak da su ispisane na papiru, u knjizi. Da, i ja mislim da bi. Ali - tko bih ih onda pročitao?

Završio bih jednim citatom iz knjige Douglasa Adamsa "Restoran na kraju svemira": "Postoji teorija koja tvrdi da bi, kad bi itko ikad otkrio čemu svemir točno služi i zašto je ovdje, svemir smjesta nestao, a zamijenilo bi ga nešto još bizarnije i neobjašnjivije." Možda će ovo jednom govoriti i za knjige?!