Danke Klagenfurt!

Četvrtak je inače dan kad se ja izgubim i ništa ne kužim, zbilja nevjerojatno! Ali tog četvrtka nisam mogao zaspati. U 4h ujutro sam se spremio i krenuo prema Osječkom željezničkom kolodvoru gdje me je čekala ekipa za Klagenfurt. Ekipu su činila dva navijačka veterana Silvijo Mikolašević (Silvek) und Marko Jurinjak (Ben) te dvije Ajkule, Željko Culek (Zel Uneec) und Antun Oršolić (Hitman). Na put za Klagenfurt smo krenuli u 5.25 ujutro. Prva stanica nam je bila Zagreb gdje smo presjeli za Villach (Filah, kako nam reče ljupka Austrijanka) i Klagenfurt. Opskrbljeni enormnim količinama piva i sendviča putovali smo bezbrižno i smišljali strašan navijački plan. Putem smo naletjeli na bivšeg suca druge Hrvatske lige (laže da Miholjac nije imao drugoligaša!) koji nam je skoro poklonio karte za tekmu. Kad smo krenuli iz Slovenije gospođa Ramiza je ponudila svoju kćer za udaju ali pošto Ajkule već imaju djevojke, tu smo ponudu prepustili dvojcu veterana koji je dogovarao svatove. Ulaskom u Austriju je krenulo navijačko "ludilo" te smo pjevali cijelim putem: "Dojčland Dojčland aufiderzen aufiderzen!"

Kad smo stigli u Klagenfurt dočekao nas je prizor koji obara s nogu - sve u kockicama, raspjevano i veselo! Tu i tamo se našao i koji Švabo u gomili Hrvata, ali njega smo brzo asimilirali, hehe. Horde navijača Hrvatske su krenule prema centru grada te smo uz par upita našeg informatora Silveka brzo došli do Fanzone i kampa gdje ćemo kasnije, uz dosta sreće, prespavati. U Fanzoni je bilo također mnogo navijača (Hrvatske, Njemačke, a i Poljske). Zel i ja smo odigrali i jednu tekmu stolnog nogometa sa Švabama, ali su nam predali, iako su poveli s 3:1 (očito su znali da nas ne smiju puno naljutiti, da im Olić i ekipa ne utrpaju više od dva komada). Poslije smo odlučili malo razgledati grad. Jednostavno ne možete zalutati kad u ekipi imate čovjeka koji se ne suspreže upitati bilo koga za detaljne informacije i upute. Moramo odati priznanje Silveku - "čovjek upitnik" je posao odradio savršeno! Do utakmice nam je ostalo malo vremena te smo ubrzo pronašli Billu te se opskrbili kontigentom piva "Ottekringer".

Došli smo pred ulaz u drugu Fanzonu gdje smo odlučili gledati tekmu i kad smo htjeli ući unutra, volonter nam je ljubazno objasnio da ne smijemo unositi cugu unutra. A Bože moj, nije nam bilo teško stajati pred ulazom i pjevati naše pjesme uz lagano ispijanje alkohola. U takvim trenutcima uvijek se sprijateljite sa suparničkim navijačima koji također moraju riješiti svoje zalihe. Kad smo napokon popili kartone piva, htjedosmo ući, ali nam opet isti volonter nije dopustio unijeti Jabukovaču (domaća rakija; op.a). Tada sam uzeo problem u svoje ruke te sam s par finti prodao maglu volonterima i policiji. Jabukovača je ušla u Fanzonu bez problema (balkanske metode uvijek pale u takvim situacijama) te je kasnije dokrajčila par Švaba koji nisu mogli podnijeti poraz. Pred početak tekme smo se opet "naoružali" litrama Carlsberga. Za pola litre smo morali izdvojiti 4 eura te 2 eura za čaše, a u gradu je pivo od 2 do 4 eura, samo radi usporedbe. Tekma je bila napeta, a navijanje je u pojedinim trenutcima (gotovo stalno, ali ne hvalimo se) vodila ekipa Ajkula jer drugi su previše strepili nad rezultatom. Bilo nas je po podu, u zraku, na stolu... goli i odjeveni, s dvije različite patike, ma svakakvi smo bili. Uz hektolitre popijenog piva ide i pišanje. Upad u WC se naplaćuje 50 centi, a kako sam se skomp'o s likom što radi na vratima, platio sam samo prvu turu pišanja, kao i većina Hrvata. Švabe su morale i dalje plaćati, haha! No, šalu na stranu, kad je tekma završila odlučili smo nešto i pojesti. Odlične su im Wurst-kobasice, pogotovo ako stavite puuuuuuno umaka od currya, uf, ljuto je, ali zbilja ide prije, uz i poslije piva. Nakon klopanja smo se malo razišli na trenutak, dovoljno da se međusobno izgubimo. No ubrzo smo se nas trojica našli te smo pošli tražiti Culeka (koji i dalje tvrdi da je bio na WC-u, a mi znamo da nije). Lutajući po tom navijačkom kompleksu, upali smo Ben, Silvek i ja u ogromnu dvoranu s 300 Švaba koji su gledali tekmu između Austrije i Poljske. Kad smo shvatili gdje smo zalutali u našim "kockicama", bilo je kasno. No, nismo ustuknuli nego smo kao i uvijek kad vidimo makar i jednog Švabu (a ovdje ih je bilo jako puno) zapjevali: "Deutschland auf wiedersehen". Mrko su nas ispratili iz dvorane, a mi se nismo obazirali nego smo ponosno izletjeli van te nastavili potragu. Kad smo se vratili na početno mjesto potrage Culek je bio tamo. Tada odlučismo da pronađemo smještaj za prespavati, što je u ponoć nakon tekme vrlo teško pronaći. No, kako na svijetu ima dobrih ljudi (čitaj: Bosanaca) i onih vrlo snalažljivih, ubrzo smo se ugurali na stražnja vrata navijačkog kampa za kojeg se inače noćenje plaća po glavi 25 eura. Ne bi zemljak naplatio zemljaku, na tu foru smo i upali za džabe unutra, pronašli krevete te zaspali.

Kako je noć odmicala, postalo mi je malo zlo od kobasica i piva pa odlučih otpjevati "Rigoleto" za sve Švabe. Kad sam završio s riganjem, trebao sam se vratiti u svoj krevet, a tu je već nastao problem. Srećom da je Silvek tako jako (a i duugo; op.a) hrkao pa sam uz pomoć njega pronašao put do našeg odjeljka i kreveta. Ustali smo se oko 8h ujutro, Švabe koji su bili s nama u odjeljku su nestali, ali su ostavili 10 centi Silveku što im je popio živce hrkanjem i dva piva koja su Culek i Silvke popili. Trebalo je nešto i doručkovati pa smo se zaputili u grad gdje nas je uhvatila kiša koja je potjerala pola Hrvata nazad u domovinu. Pojeli smo "jaja i šunku" te maznuli par piva za dobro jutro te se zaputili prema centru da vidimo šta tamo ima. Kad smo se nalutali, odlučili smo popiti par piva u Casinu gdje nas je ugostila Giullia. Tu smo ponovo ogladnjeli pa smo se zaputili u Asia Wok na kinesku kuhinju. Za 7,20 eura jedete koliko možete, a neki od nas su to doslovno shvatili pa su ispraznili kinezima sve posude. Punog trbuha smo krenuli prema kolodvoru. Tamo smo rezervirali karte, a i usput zbarili službenicu na šalteru. Dok smo čekali naš vlak za Zagreb, opskrbili smo se mega-paketom Carlsberga te smo stigli pogledati prvo poluvrijeme tekme između Italije i Rumunjske. Kad je došao vlak, bili smo spremni za ukrcaj.

Naoružani pivom smo se ugodno zabavljali u društvu Torcidaša iz Splita koji studira u Ljubljani te momka koji je pripadnik "Škripara", navijača Širokog Brijega. U Zagreb smo stigli u ponoć i odmah smo presjeli za Vrpolje. A u tom vlaku nema čega nema. Od nas ludih Hrvata, preko bugarskih pedera i opaljenih studenata Poljaka te njegovih kolegica iz Australije i Portugala. Zabava je bila vrhunska iako nam je nestalo piva. U odličnom raspoloženju smo stigli u Vrpolje te smo odspavali na kolodvorskim klupama dok nije došao vlak za Osijek. Iz Osijeka smo krepani stigli u Miholjac gdje smo za kraj ove veličanstvene i nadam se ponovljive avanture popili pivo u Orionu. Ostat će nam u sjećanju ovo putovanje i navijanje i sve ostalo... Ali, već su počele pripreme za svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici. Vidimo se u Cape Townu!!