Terminator

Nakon gledanja novog Terminatora, koji mi je prije svega, izuzetno loš i negledljiv, pukla su me neka razmišljanja o postapokaliptičnom svijetu. Svijet budućnosti, bez nafte, struje i hrane, pun izgubljenih, zaprljanih ljudi. U čemu je razlika u odnosu na ovo danas?
Jedan mali dio ljudi na planeti ne živi baš tako, a najveći dio živi puno gore, u blatu i prašini. Sad će netko reći da nije baš tako, jer Terminator je, kao, ipak fikcija gdje podivljali roboti ganjaju i ubijaju ljude. Možda nisu roboti izgledom, ali sve oko nas je puno terminatora kojima je cilj uništiti svu ljudskost, a moral, suosjećanje i dobrotu ugurati u sustav, prožvakati te vrijednosti i na kraju stvoriti novu vrstu robotiziranih kmetova, bez osjećaja, uniformiranih razmišljanja i bez nade. Svaki dan gledamo u medijima robote koji svojom demagogijom truju sve oko sebe i nepovratno zagađuju. Donose se zakoni koji ne pomažu ljudima i ne donose se za dobro cjelokupne zajednice.

U ćemu je onda razlika između filma Terminator i života koji nam se servira? Za sada samo u izgledu onih koji nas proganjaju i ubijaju našu volju. Ali nemojte misliti da će to potrajati - maske će pasti, uskoro će se umjesto lijepo uređenih lica i dvosmislenih fraza pojaviti pravo lice terminatora.

I zato, da ne bi morali kao John Connor, uzaludno i u četvrtom još uzaludnijem nastavku, uskoro se boriti za ljudskost i golu egzistenciju, učinite nešto sada, jer kad maske padnu, bit će uzaludno i prekasno.